Autorski projekt: Ksenija Zec i Petra Hrašćanec
Koprodukcija: Umjetnička organizacija 21:21 i ZKM
Opis projekta:
Posebnost ovog projekta je kreiranje i primjena specifične tehnike koja nastaje sintezom suvremene plesne tehnike i studije anatomije životinja. Naglasak je stavljen na mogućnosti anatomske promjene arhitekture tijela. Bavljenje drugačijim tijelom kroz anatomiju mačke zahtijeva duboku kinestetičku osviještenost unutarnjih smjerova kretanja i tjelesnih konekcija kao i područje off- balansa i suspenzije čime se mijenja percepcija prostora i ostvaruje porast vrijednosti dinamike kretanja. Tražeći drugačije putove izvedbenosti i istražujući misaonu, emocionalnu i semantičku razinu tjelesne prisutnosti na sceni nastojimo uspostaviti načelo nesigurnosti izvedbe. Strukturiranje drugačijeg tijela izmiče apsolutnu kontrolu interpretacije i svaka izvedba ostvaruje mogućnost novog gledanja.
Tu postoji još i pauza u kojoj tebe nema, kaže joj dok obje stoje leđima okrenute prozoru. Trebalo bi pripaziti da pozornica ne postane okno i potom bezuvjetno odroditi mačku. Razmotriti, ma koliko se to nevjerojatnim činilo, mogućnost da je baš ona te 1562. učinila prvo čudo. Aritmičkim, naoko beznačajnim tapkanjem, u nakani da prevrne raskošnu posudu, ili možda, kao protuotrov zaboravu, samo odloži vlastiti miris na njoj. U tom slavnom ratnom plijenu, još uvijek ukradenoj slici. Događaj se, nazovimo ga ovdje čudom mirisa, razmatra u terminima transformacije, premda za mačku ne postoji ni najmanji razlog zbog kojeg bi plesala u transu. Ma što Jan Steen mislio o tome, sve odiše bahatim humanocentričnim nasiljem. Stoga će jump cut označiti prasak u kojem nitko ne dezinficira duboku posjekotinu dok njezin prividno odsutni pogled jasno vidi to što se zbiva s onu stranu horizonta gdje Delacroixove domaće mačke na putu od bilježnice do platna postaju tigrovi. Šestotinjak godina poslije, jedva primjetno milujući ostranjeno krzno, pokušava im objasniti zašto da Vincijevo dijete umjesto šipka ili češljugara u krilu steže poveću mačku dok glava njegove majke u trostrukoj ekspoziciji raščinja opnu simultanih vremena. Ne, ne radi se ovdje o zmijskim košuljicama što izranjaju iz efeškog pijeska, pa je zato ni najmanje ne uznemiruje navod iz jedne fiktivne kineske enciklopedije prema kojemu bi baš ona mogla biti ta, nacrtana iznimno finim kistom od devine dlake, ili neka koja je upravo razbila vrč. U tom će prevrtanju pretijesni busen snimljen makroobjektivom potmulo zatutnjati. Okanite se Schrödingerove i pogledajte Goltziusovu! Ne čekam nikakvu sudbinu! Uostalom, ihnolog je već odavno crtajući zmaja među mačkama rasprizorio karnalno. Zato sam, htijući konačno priču otkloniti od iznošene jabuke, baš njemu udjenula smokvu između palca i kažiprsta. Izgovarajući to, svojim je mekim tjemenom održavala razmak, od ruke ili smokve, posve je svejedno, nevidljiva znatiželjnom kozjem pogledu. I premda su u Firentinčevom, nekom drugom čudu, jedino njih dvoje naslikani bez sjene, divlje su patke ipak proletjele zamrznutim kadrom. Tom pauzom gdje tebe nema dok obje, mimo jeke i refleksije, kružite dvoglasjem odricanja.
Leonida Kovač
Premijera: 21. travnja 2016.
