Tekst: Nikolaj Rudkovski
Predstava problematizira složen odnos pjevačice koja je ostala bez glasa i njezine bolničarke, njihova međusobna približavanja i udaljavanja koja donose bolest, preživljene traume, sjećanja iz djetinjstva, pokušaj da obje ponovno izgrade normalni život izvan bolničkih zidova.
Ugledni francuski redatelj Jean-Claude Berutti, nakon što je u Zagrebačkom kazalištu mladih, s uspjehom postavio predstavu Polet, na sceni Miško Polanec režira Bergmanove žene. Riječ je o tekstu bjeloruskog dramskog pisca i glumca Nikolaja Rudkovskog (1971.) nadahnutog poznatim filmovima Ingmara Bergmana kao što su: Krici i šaputanja, Persona, Nakon probe, Kroz tamno ogledalo i Žene čekaju. Rudkovski je napisao 11 drama koje su višekratno izvođene na svjetskim pozornicama – od Rusije, Poljske, Litve i Latvije do SAD-a, Njemačke i Italije – i izazvale veliku pozornost gledatelja i kritike.
Bergmanove žene problematiziraju složen odnos pjevačice koja je ostala bez glasa i njezine bolničarke, njihova međusobna približavanja i udaljavanja koja donose bolest, preživljene traume, sjećanja iz djetinjstva, pokušaj da obje ponovno izgrade normalni život izvan bolničkih zidova. Tekst se služi nekim ključnim umjetničkim preokupacijama iz navedenih kultnih Bergmanovih filmova kao što su život umjetnika, spoznaja i suočavanje s teškom bolešću koja potiče i cijelu obitelj na vlastita preispitivanja, straha od samoće, patnje, emocionalne praznine i smrti.
„Pokušavam samom sebi objasniti ovaj izbor, jer sam tijekom čitavog procesa propitkivao svoju želju. Jedini odgovor koji me zadovoljio, bacajući me istovremeno u ponor misli, jest da ovaj tekst dopušta začuđujuću “prisutnost Mene” kao da sam se sa (za mene) neobičnom lakoćom našao na mjestu triju likova ove drame. I da mi ta drama priča razumljivim jezikom: onim odbijanja ljubavi, čak i njezinog poricanja, jezikom koji se miješa s jezikom pisca kojeg su nadišli njegovi likovi. Nikolaju Rudkovskom, kao uostalom i meni, najteže je bilo stvoriti jednu tako nevjerojatnu ljubav kao što je ona Liv i Ingrid. I upravo zbog tog neobičnog karaktera nametnuo sam mu da i sam uđe u igru na sceni. Odlučio sam ga integrirati u nemoguću predstavu misteriozne strasti, kako bi, uplovljavajući u opasno područje, i sam to sve osjetio. U područje u kojem granica između Sebe i Drugog postaje nestalna, nesigurna i dvojbena, u opasno područje neodlučnosti i krajnjeg nemira, gdje više ne znamo koga volimo (ili mrzimo), Drugoga ili sami Sebe, ili Drugoga u Sebi“, zabilježio je o predstavi redatelj Jean-Claude Berutti.
Premijera: 05. travnja 2013.
