Tekst: Jonathan Swift
Podjednako zanimljiv i djeci i odraslima putopis Guliverova putovanja uzbudljiv je dijalog s izmišljenim svjetovima dječje mašte.
Na svoja se putovanja Gulliver uputio, vođen vještim Swiftovim rukopisom, još 1726. godine i obišao neobične zemlje s još neobičnijim stanovnicima, zapanjen čudesnim oblicima koji su u konačnici poprimali groteskne izglede kraja iz kojega je krenuo. Njegova su utopijska (ili antiutopijska) putovanja zbir fantastičnih pustolovina o kojima sanjaju djeca, a proživljavaju ih odrasli, slike najudaljenijih prostora što iz izokrenute perspektive iznenada postaju bliskima, katalog nemogućih situacija premještenih iz mašte u sjećanja, a iz sjećanja u stvarnost. I dok se njegova putovanja bilježe kao jedna od najuspješnijih satira engleskoga društva Swiftova vremena, paradoksalno, ona su istodobno i jedna od najpopularnijih dječjih knjiga.
Putopis Guliverova putovanja uzbudljiv je dijalog s izmišljenim svjetovima dječje mašte, dok je pak s druge strane itinerar licemjerja i bolesne društvene ispraznosti. Gotovo tristo godina nakon što je napisan, on je danas još uvijek podjednako zanimljiv i djeci i odraslima.
Za djecu je Lilliput smiješna zemlja malenih ljudi u kojoj se veliki Gulliver zagubio nakon brodoloma i iz koje lukavstvom pokušava pobjeći; za odrasle ona je prikaz snobizma i karijerizma, prijetnja o koju se svakodnevno možemo spotaknuti. Patuljasti kraljevi, kraljice, savjetnici za jezike, generali, sluge ili konji simpatični su likovi iz dječje literature koji na pozornici, poprimajući karikaturalne oblike, razveseljavaju najmlađe gledatelje, dok oni stariji s lakoćom u njihovim pojavama mogu iščitati neka druga, manje bezopasna značenja.
Ovisi, dakako, iz kojega se kuta Lilliput promatra, s kojim očima, s kojim iskustvom, neopterećeno ili opterećeno prošlošću i sjećanjima, s projekcijom stvarnosti ili bez nje, sa željama ili bez njih, nevino ili zatrovano zbiljom, kao dijete ili kao netko tko je već odrastao. Lilliput poprima različite izglede i time nužno postaje drugačijim.
Tako je i Gulliver drugačiji u zemlji patuljaka, stranac kojega nitko ne razumije i kojega se zbog njegove različitosti plaše. U njegovoj je drugosti i njegova nesreća, nemogućnost da se prijeđe granica i približi Drugomu. I što on više pokušava postati dijelom liliputanske stvarnosti, sve više se udaljava i naposljetku bježi, spašavajući se na brodu koji putuje za Englesku. Ponor bez mogućnosti prijenosa između dviju strana ili Swiftova pouka za djecu i odrasle.
Premijera: 21. listopada 2008.
