Tekst: Ivan Vidić
Riječ autora
Tekst po kojemu je napravljena ova predstava napisan je u proljeće 1988. Nastao je kao posljedica promatranja karte dramske topografije u koju su upisana sva bitna mjesta. Ostala, zatamnjena mjesta, to je ono malo neistraženog, neobilježenog prostora uz rubove. Dakle, zaključuje se, moguće je potezanje okomitih, vodoravnih i kosih crta, crta u svim smjerovima, koje spajaju najrazličitija vremena i prostore dramskog djelovanja. Uz prostore ruba otvoreno je i to čitavo polje prepuno oznaka; sve su to prostori izbora i kombinacije. Odabirom i poštivanjem dramskih načela jedinstva, uzetih iz jednog naoko vrlo staromodnog kazališta, situacije iz jednog drugog vremena, već proživljene, postavljanjem tih elemenata na novo mjesto u vremenu i prostoru, dobiva se nova slika, jednog starog predmeta. Oživljen u drugačijim okolnostima on je i sadržajem nov, čak i kad je njegova povijest poznata, a budućnost predvidljiva. A to je zato što svaka pa i najmanja subjektivnost kazališta ima uvijek nov i neponovljiv ton. Zbog toga je i kazalište tako neizrecivo lijepo mjesto.
Ivan Vidić
Dramaturgija ritualnog izmišljanja / zamišljanja
U ovovremenoj sveprožimajućoj civilizacijskoj noći i mrklini uma Vidićeva Harpa pokušava napipati rubove smisla tražeći barem svoju ljudsku istinitost iscrtavanjem kronotopa jednog “susvijeta”. Harpino kasnojesensko vrijeme dotiče mitski tragedijski obzor ogledajući se u ironijskoj zimi, dok stalna zanoćenja i svitanja koja između sjećanja i buđenja kruže oko neke proljetno-ljetne navodne zaljubljenosti i želje ustoličenja idiličnog doma zapravo zavlače u krpice komedijskog ruha apokaliptične/demonske/analogijske arhetipske slike.
(…)
Oličujući svijet na izdisaju kao nizanje raznoudaljenih slika što se muče prolazeći kroz vani i unutra, ova drama pokušajem stvaranja mozaika Igre nastoji vratiti svijetu vedrinu. Dramaturške silnice usmjeruju se prema već zaboravljenim pravilima igre domino: autor se neprestano vraća na iste situacije, iste riječi – na njih nadovezujući slične prizore, slične riječi, dalje ili bliže slike. Polja domina energetska su Harpina polja, a njihova pomicanja razmicanja svjetova. Na kraju drame domino je razbijen. Ostao je ritual zamišljanja. Ili izmišljanja.
Harpa pokazuje svu tugu, uz poneki smiješak, odrastanja.
(…)
Mira Muhoberac
Praizvedba 13. prosinca 1991.
