Tekst: Jasen Boko
Mnogi su slavni dramatičari napisali programatske komade u kojima, spomenimo samo slučaj Goldonija ili Sheridana, skiciraju usput i mehanizme nastanka kazališnog čina. Oponašajući na jedan blago ironični način upravo takva djela, Jasen Boko je kreirao svoj Kazališni sat, dramaturški besprijekorno sročenu teatarsku smicalicu koja parodičnom dosljednošću, ali i spretnim poigravanjem žanrovskim konvencijama, u potpunosti uspijeva u nakanama da istodobno bude edukativna i duhovita, dakle gledljiva najširem krugu mlađe publike kojoj je poglavito i namijenjena…
Igra Kazališnog sata se odvija na dva plana. Na onom prvom, klasični ljubavni trokut, ta esencijalna shema tragičnog i komičnog biva pomicana na žanrovskoj ljestvici u rasponu od sladunjavo intonirane građanske drame, preko uzvišenog stila antičke tragedije, do vodviljske lepršavosti, u ovom slučaju – zahvaljujući upotrebi prepoznatIjivog dijalekta Dalmatinske zagore – dovedene na sam rub groteske.
Drugi, autoru očito intrigantniji plan, mladim gledateljima predstavlja cijeli onaj niz šarolikih kazališnih zanimanja, suradnjom i sukobljavanjem kojih i nastaje kazališna predstava; plan je to na kojem Boko, inače dramaturg splitskog HNK, biva i ironičan i zajedljiv, uspijevajući, karikaturalno doduše, oživjeti atmosferu što vlada – s onu stranu kazališnih kulisa.
Prilikom postave toga komada u Zagrebačkom kazalištu mladih, redatelj nije bitno odstupao od osnovnih odrednica Bokina teksta. Vješto koristeći zadanu dramaturšku osnovu, inzistirao je na komičnim efektima ostavljajući glumcima i poprilično slobodnog prostora za improvizaciju, što će vjerojatno još više doći do izražaja kako se predstava bude razigravala.
Hrvoje Ivanković, Vjesnik 29.10.1994.
Premijera: 21.listopada 1994.
