Po Rudyardu Kiplingu dramatizirao: Gerold Theobalt
Priča rađena prema romanu R. Kiplinga, u našoj predstavi prikazana je kao san djeteta iz velegrada, tj. priča o nastanku jednog prijateljstva koje se učvršćuje zajedničkim iskustvom. Dječak Mogli – neki klinac sa Savskog nasipa, neće samo usnuti tajanstveni život džungle, već će ga stvarno doživjeti. Likovi u džungli imaju tek naznake životinjskih osobina, no to ih ne sprečava da se ponekad tako i ponašaju. Predstava isprepletena snažnim i jasno razaznatljivim emotivnim odnosima među likovima, ima poznat kraj – Mogli se vraća tamo kamo pripada!
“Osobno mi je u kazalištu najbitniji moment iznenađenja, a to se najbolje postiže ako uzmeš poznati predložak i radiš ga s neke druge točke, u nekom novom svjetlu. Recimo, klasični mitovi Eshila ili Sofokla, oni su svima poznati, ali su različito prikazivani. Znači da se prije svega u kazalištu radi o formi. Mene zanima kako se ta priča može transponirati u današnje vrijeme. Roman Knjiga o džungli postao je naročito popularan nakon Disneyeva filma. Tome se ne može konkurirati, ali u crtiću se radilo o tome da su životinje realistično crtane imale neke ljudske osobine, a u predstavi je stvar u tome da neki ljudi imaju neke životinjske osobine. Primjerice, pantera nije glumac koji oponaša tu životinju, nego glumac koji igra elegantnog čovjeka, elegantno obučenog, ali opasnog. Vukovi su najobičnija malograđanska obitelj. Odlučili smo prikazati priču kao san djeteta iz velegrada. U predstavi se postavljaju opipljivi i jasno razaznatljivi emotivni odnosi među licima. Jednostavno, to je priča o nastanku jednog prijateljstva koje se učvršćuje zajedničkim iskustvima”
Janusz Kica
Kazalištu devedesetih definitivno je preostalo bavljenje nostalgijom. Proteklo je stoljeće izrabilo sve obrasce proizvodnje iluzija, ali i ostavilo za sobom nepresušne izvore sjećanju. Svaka je generacija proživjela barem nekoliko izmjena stilova, svjetonazora i idola, arhivirajući ih za imaginarni muzej budućnosti. Svaka je generacija prošla stadij odrastanja uz Gulivera, Robinzona, Alicu i čudesne stanovnike džungle. I doživjela ih različito, iščitavajući u njihovim pripovijestima iskustvo novog vremena.
(…)
Kontrastirajući različite stilove, mitologiju urbane svakidašnjice s nostalgijom za stare filmove i glazbu, podastrt je kazališni izraz mnogostrukih mogućnosti čitanja koji u sebi nosi iskrenu neposrednost Kiplingove Knjige o džungli.
Ivica Buljan
Premijera: 22 ožujka 1991.
