Tekst: Farsa nepoznatog pisca iz 15. stoljeća
O srednjovjekovnom francuskom igrokazu Meštar Pathelin napisane su knjige i knjige, ali njegov je tvorac i danas nepoznat. Guillaume Alecis, Pierre Blanchet, Antoine de La Sale, pa čak i sam Villon, i dalje se spominju kao mogući tvorci tog remek-djela francuske i svjetske književnosti – ali ni za jednoga od njih ne može se utvrditi da ga je baš on napisao. Kao moguće vrijeme prve izvedbe spominje se (H. Lewicka) razdoblje između 1456. i 1469. godine. Naime u travnju 1470. Louis XI u jednom pismu nehotice svjedoči o omiljenosti tog igrokaza, upotrijebivši – prvi put u francuskom jeziku! – riječ pateliner, u značenju laskati, obmanjivati.
Iako se o Meštru Pathelinu službeno govori kao o farsi, prema izdanju Pierrea le Carona, tiskanom oko 1489. godine, – o kojemu tekst završava riječima: “… ovdje završava farsa o Meštru Pathelinu, koju je tiskao Pierre le Caron, u Parizu”, ili prema rukopisu La Vallièrea (folio 48), u kojemu tekst počinje riječima “Ovdje počinje farsa o Meštru Pierre Pathelinu, u kojoj glumi 5 osoba – Meštar Pathelin, Njegova žena, Suknar, Pastir i Sudac” – ovo se remek-djelo već od početka 16. stoljeća počinje nazivati komedijom (o čemu svjedoče Dva dijaloga novog francuskog jezika Henry Etiennea i već spomenuti rukopis La Vallièrea, koji završava Pastirovom poukom: “Ova komedija svima budi – na užitak! Zbogom, ljudi!”,
Uostalom, i brojne izvedbe tijekom našega stoljeća kolebaju se između ta dva pola: farse (Copeau, 1922,), komedije dell’arte (Davies, 1968,), cirkusa (Paro, 1959; Bellay, 1970,) i komedije (Urbcin, 1965,).
Spomenutim imenima, kako ih navodi Jean Dufournet, valja svakako pridružiti i Zlatka Boureka, koji u Meštru Pathelinu otkriva mogućnost za posve novu i osebujnu izvedbu – lutkama! Kad se malo razmotre prethodni navodi, vidjet ćemo da je baš za to imao mnogo razloga: lutke mu omogućuju da na izuzetno sretan i uvjerljiv način iskaže sve osobine tog izuzetnog teksta. Valja napomenuti da su svi spomenuti redatelji imali valjanih razloga za svoja ostvarenja – ovo čudesno djelo zaista ima u sebi sve značajke i odlike nenadmašive farse i profinjene komedije: odlikama dobre komedije nadrasta farsu, a vrlinama farse obogaćuje komediju.
(…)
Vladimir Gerić
Premijera: 6. ožujka 1992.
