Pravi zapad - ZKM | Zagrebačko kazalište mladih

Pravi zapad

Redatelj: Leo Katunarić

Tekst: Sam Shepard

Subverzivna američka drama ili prokletstvo neuspjeha
Pravi zapad se može očitati kao dio velikog korpusa američke drame - subverzivne američke drame, one koja opisuje losere (gubitnike). Loseri su ljudi američkog društva koji nisu uspjeli po pravilima svima znanog American Dreama, mita o jednakim šansama uspjeha, o pravednosti, o slobodi ...Subverzivna američka drama pokazuje da to nije istina, ili, u najmanju ruku, da to baš i nije tako jednostavno. Subverzivne drame u svojim loserima opisuju nepomirene suprotnosti, suprotstavljajući mitsku sliku samozadovoljnog heroja koji kontrolira svoju unutrašnjost, neostvarenom dramskom junaku. Neispunivši zadane i poznate obrasce uspjeha (ili barem prilagodbe), zbog nesposobnosti ispunjenja mitske slike, junak subverzivne drame ima jak osjećaj krivice i izolacije, ali unatoč tome i potrebu da to prevlada i uključi se u društvo. Neispunjavanje uvjeta zajednice i želja za pročišćenjem kroz uključivanje u zajednicu prelamaju se u liku i najčešće ga slamaju. Prokletstvo neuspjeha činilo bi od losera tragičke junake da tragedija nije umrla.
Sanja Nikčević

Više o predstavi

Drama Sama Sheparda Pravi zapad praizvedena je u kazalištu Magic Theatre (San Francisco)1980. godine kao nastavak šestogodišnje suradnje pisca s tim kazalištem. Te iste godine postavljena je u New Yorku, a iduće u Londonu.

Drama je to o dva brata od kojih prvi na početku izgleda uspješan (živi u Kaliforniji i scenarist je za holivudske filmove), a drugi je gubitnik koji bježeći pred samim sobom i ljudima uglavnom živi u pustinji ili u bijegu. No, s vremenom se otkriva da te pozicije nisu tako čvrste i da se uloge mogu vrlo lako okrenuti. Gubitnik će prodati producentu svoju životnu priču za film, a uspješni brat krasti tostere po susjedstvu u pokušaju dokazivanja pred svojim neuspjehom. U njoj se iščitavaju nekoliko mitova od Kaina i Abela u ironijskoj slici kalifornijskog raja, američkog sna i mita o uspjehu. Obojica braće otkrivaju se kao gubitnici zbog nemogućnosti komunikacije (s najbližima – jedan s drugim, roditeljima, s ljudima oko sebe – producentom kojem pokušavaju prodati priču za film) a na kraju se uspostavlja ironijski oblik ravnopravnosti – ravnoteža straha kao jedini oblik komunikacije u svijetu Shepardovih likova, što je očito subverzivan pogled na američki san i društvo.

Premijera: 6. veljače 1998.

Predstava nije na oglašenom rasporedu.
Povratak na zekaem.hr

Web razvoj: Darcode