Tekst: Goran Massot
Biblijska izreka: »U početku bješe riječ … .« mora se u slučaju predstave Provala donekle osporiti. Naime, u početku bijaše dvoje mladih (ili mlađih, kako vam drago) glumaca – Vitomira Lončar i Ivica Šimić – željnih iskušavanja vlastitih mogućnosti. Željnih kazališta. A kad dvoje glumaca hoće stupiti na pozornicu uvijek je u blizini neki pisac. Ovaj put bio je to Goran Massot. Pisac koji bez sustezanja priznaje kako voli pisati po narudžbi tj. voli znati za koga piše. Gle čuda! Lanac se nastavlja novom karikom – redateljem. Glumica, glumac, dramatičar. Glumci su odavna u ansamblu ZKM-a, oboje započeli kao klinci u Dramskom studiju, stotinu godina tumačili (besplatno i za plaću) uloge Mačka Džingiskana i mačkice Smiljke, ali i one u Goldonijevim Zaljubljenicima … Pisac je novo ime na repertoaru ZKM-a.
Surađivalo je ovo kazalište s mnogim živućim piscima, izvodilo njihove prvijence, bodrilo ih i radovalo se njihovim kasnijim uspjesima. Massot je s nama prvi put. Dakle: dobro došao! Zagonetni dramatičaru. Zašto “zagonetni”? Jer uporno odbija predočiti javnosti i ovome programu životopisne podatke, ostavljajući sve nas u trajnoj dvojbi postoji li Goran Massot uopće i posebno?!
No svi mi ipak znamo da je autor uspješnih TV drama, igranih filmova, novinar … I redatelj je prvi put s nama. Vanča Kljaković ugledno je ime hrvatskoga glumišta, ali tek sada nam se pridružio. Našom krivnjom (odnosi se na ono “tek sada”), Provala je drama za dvoje i sve koji je žele gledati. Tema je suvremena, jezik svakodnevan, jedan kostim (Njegov) kupljen na Hreliću. Naslov upućuje na krivično djelo, ali za našu Provalu nitko neće biti gonjen. Štoviše svakoga primamo kao dragog gosta. Znate li zašto? Provala je prva premijera ZKM-a u vlastitoj, 40 godina čekanoj kući!
Nije li to dostatan razlog za sreću dvoje glumaca, jednog pisca, jednog redatelja i tko zna koliko milijuna (starih) gledatelja?
Igor Mrduljaš
Praizvedba: 10. listopada 1987.
