Zašto smo u Vijetnamu, Minnie? - ZKM | Zagrebačko kazalište mladih

Zašto smo u Vijetnamu, Minnie?

Redatelj: Branko Brezovec

Prema drami Smrt trgovačkog putnika (The death of a salesman) Arthura Millera, operi Djevojka sa zapada (La fanciulla del west) Giacoma Puccinija i romanu Zašto smo u Vijetnamu (Why are we in Vietnam?) Normana Mailera, a uz korištenje tekstova Nathaniela Hawthornea, Walta Whitmana, Ezre Pounda, Robinsona Jeffersa i Kosovke Kužat-Spaić

Adaptirao: Branko Brezovec

Više o predstavi

Metafizika kuhinjskog stola
Ono što se zbiva na sceni odnosi se prema svijetu pojava (kuhinjski realizam filmskog platna) ne kao apstraktni pojam naspram konkretnog predmeta, već kao struktura nadređena i samom simbolu, odnosno jeziku, koji tek naslućuje njezin duboki smisao; otprilike onako kako se muzika u značenju koje joj daje Nietzsche (kao stvar po sebi) odnosi prema slikama stvarnosti.
Stvarnost u ovoj predstavi želi zadobiti pravo na bašlarovsku budućnost jezika, a operativno, prenijeti se u područje duha izvan zakona određenih fizikom nama poznatih prostora.
Dakle, ne igramo na žici psihologijskog lirizma (uostalom, veli Gide: “zovem lirizmom ono stanje čovjeka kad se dade savladati od boga”), ne nastojimo stupiti u prostor općih značenja, Traumdeutunga, jer on više ne funkcionira kao scenski jezik dostatan svijetu u kojem živimo.
Ovdje je na djelu direktna ontologija.
Stol, ono jedino što je na sceni ostalo od kuhinje porodice Loman u kojoj njeni članovi tako istinski troše patnju u već mrtvom svijetu, postao je mitsko mjesto: središte silnica koje prikazuju kako funkcionira princip tragičnosti u postojbini malog čovjeka.
Njihove međusobno ukrštene putanje proizvode melodijske linije koje se isprepliću i razvijaju na kompleksan način jedne fuge, a čini nam se da se mogu beskrajno umnažati.
U provocirajućoj radikalnoj konzervativnoj potrazi za novim tragičkim junakom naše pristigle budućnosti, uznemireni prizori svakodnevice zadobivaju pravo na povišeni govor koji ih prebacuje u sferu duha nemjerljivu uobičajenim kategorijama ljepote (jer je iznad estetskog), ali sumjerljivu strukturi zbilje koja svoju raspadnutu sliku želi sastaviti po principima neke nove harmonije.
Gordana Vnuk

Koprodukcija: Zagrebačko kazalište mladih (Omladinski kulturni centar) i Zagrebačko kazalište lutaka.

Premijera: 14. siječnja 1988.

Predstava nije na oglašenom rasporedu.
Povratak na zekaem.hr

Web razvoj: Darcode